Psalms 2

1Zašto se bune narodi i plemena pomišljaju zaludne stvari? 2Ustaju carevi zemaljski, i knezovi se skupljaju na Gospoda i na pomazanika njegova. 3“Raskinimo sveze njihove i zbacimo sa sebe jaram njihov.”

4Onaj, što živi na nebesima, smije se, Gospod im se potsmijeva. 5Pa im govori u gnjevu svojem i jarošću svojom zbunjuje ih:

6“Ja sam pomazao cara svojega na Sionu, na svetoj gori svojoj.” 7Kazaću naredbu Gospodnju; on reče meni: “ti si sin moj, ja te sad rodih.

8Išti u mene, i daću ti narode u našljedstvo, i krajeve zemaljske tebi u državu. 9Udarićeš ih gvozdenom palicom; razbićeš ih kao lončarski sud.”

10Sad, carevi, orazumite se; naučite se sudije zemaljske! 11Služite Gospodu sa strahom, i radujte se s trepetom.

Poštujte sina, da se ne razgnjevi, i vi ne izginete na putu svome; jer će se gnjev njegov brzo razgorjeti. Blago svjema koji se u nj uzdaju!

12